Sale Veruda, gitarista "KUD Idijota"

Sale Veruda: Ne patimo za slavom i radimo šta nam se sviđa

Lider najpopularnijeg istarskog (a i šire) punk benda "KUD Idijoti", gitarista Sale Veruda, nedavno je pokrenuo solo projekat "Saša 21". Ovim potezom Saleta Verude bi se pomislilo da je blizu kraj "KUD Idijota", ali...

Dolaskom u Banju Luku na uspješni koncert neuspjelog festivala "Access" na neki način su demantovali svaki tračak glasina o raspadu.

Veruda je za "Nezavisne" odgovarao na pitanja iz čekaonice ginekološko-akušerske klinike u Puli, dok je njegova žena rađala malog Lovru, a u stanu majstori rušili sve po kući pokušavajući krečiti, jer je Lovro malo požurio i majstorima dao deadline...

VERUDA: Pod ogromnim sam pritiskom! Majstore ću istjerati, iako ima još nešto posla da se uradi, a bebica i žena su dobro.

n Jesen je, svi se zagrijavaju za studio, za zimske poslove... Kako "KUD Idijoti" pripremaju "zimnicu"?

VERUDA: Trenutno završavamo spot za pjesmu "No more" sa albuma "Remek-djelo". To je maltene ručni rad, modeliranje u glini, itd. Trebalo je odavno da bude gotovo, ali pošto je u pitanju ručni rad - odužilo se, a i autor spota Borut Skok je u par navrata mijenjao pristup, realizaciju, itd. Dakle, nije u pitanju nikakvo žešće spremanje "zimnice", već više jedan umjereni kontinuitet.

n Hoćete nešto novo snimati? Singl, album...?

VERUDA: Za sada samo razgovaramo o novom albumu, to bi bila naša 10. velika ploča, a radni naziv joj je "Smrt ustaštvu".

n Sljedeće godine ćete proslaviti 25 godina postojanja. Hoćete li nešto posebno spremiti, žurka recimo?

VERUDA: "KUD Idijoti" su službeno formirani 2.2.1981. godine, znači do 25 godina postojanja ima još. Za sad ne razmišljamo o tome kao o nekom jubileju, s vremenom mi je to prestalo biti važno. Vidio sam i doživio do sada u karijeri dosta tih "povijesnih događaja", koncerata, ovog ili onog... To je više prilika za dobru pijanku, nego što je stvarno važno. Po meni je puno bitnije djelo koje si napravio, ploče, pjesme (ako si muzičar), knjige ili slike ako si pisac ili slikar itd, to je ono što ostaje OK, mada ni dobra fešta nije za bacit', daleko od toga, he, he.. Vidjet ćemo.

n Posljednji album koji ste izdali je "Remek-djelo" prije tri godine. Da li se desila neka kompilacija poslije toga, za koju ne zna tržište BiH?

VERUDA: "Remek-djelo" je naš deveti album, zadnji u nizu long play izdanja, izašao je krajem 2001. Promocija tog albuma trajala je dosta dugo, skinuli smo dva spota sa njega, bili smo skoro dvije godine "na terenu", svirali smo dosta koncerata i s obzirom na geografski položaj Pule prešli smo puno kilometara (za nas su Dubrovnik, Skoplje, Beograd, te neki festivali u Mađarskoj ili Češkoj udaljene destinacije). Nakon toga uzeli smo malu pauzu, a potom smo nažalost morali na bolovanje. Basista je morao na operaciju kičme i ništa više nije bilo sigurno. Ni kako će to proći, ni koliko će sve trajati, ni kada će se on vratiti u bend. Da vrijeme ne prođe bez veze, ja sam se uhvatio solo albuma, projekat mi se zove "Saša 21" (album VD-i1), to sam pola snimio, još da otpjevam i izmiksam. Na sreću, operacija i rehabilitacija basiste je sretno i brzo prošla, on se nedavno vratio u grupu i mi opet normalno radimo. Ja još nisam završio solo album i zapravo će pravi rad KUD-a još neko vrijeme biti zakinut za moj puni angažman dok to ne završim. Nisam od onih koji mogu dva posla istovremeno, tako da nije realno očekivati novi album "Idijota" prije iduće jeseni.

n Dugo niste uradili "poštenu" turneju bivšom Jugom. Planirate li nešto poput povratka u prošlost? Je l' moguće da su veliki koncerti izumrli?

VERUDA: Sine, nema više "poštenih" turneja. Sad se rade vikend svirke, dva-tri koncerta za redom maksimalno, festivalski nastupi i sl. Govorim o bendovima našeg muzičkog profila. Nama to čak i više odgovara, jer na nastupima dajemo sve od sebe, pa se periodi trošenja ravnomjerno smjenuju sa periodima rehabilitacije. Tako nam se sviđa, tako i radimo.

n Niste se mijenjali u ratnom periodu šund muzike, kako to biva običaj sa bendovima. Kako ste uspjeli pobjeći uraganima hiperprodukcije?

VERUDA: Kao i svako normalan, govorimo-snimamo kad imamo ideje i kad imamo šta da kažemo. Ne patimo za slavom u nekom klasičnom smislu, pa se i ne guramo u medije pošto-poto. To je jedna pozicija koja nam izuzetno odgovara, a pogotovo i zbog rata nastojali smo sačuvati svoju vlastitu čestitost i elementarno poštenje. Čak pomalo zaziremo od medija, vidjeli smo kako se zlo kroz to brzo širi. A mijenjali se jesmo, naravno, po meni su nam izdanja bila sve bolja, a u našem opusu ima zaista raznovrsnih pjesama, to je samo naizgled "sve uvijek isto".

n Na koncertima, bar u Banjoj Luci, je obično mlađa publika. Kakvo je generacijsko stanje u Hrvatskoj na vašim koncertima?

VERUDA: Ne samo u Hrvatskoj već je tako više-manje svugdje, to će reći svugdje je slično, većina mladih u prvim redovima skače i isijava energiju, stariji su malo pozadi i slušaju, a ima i zalutalih na šanku. Dođu i stari partizani kad vide zvijezdu petokraku na plakatu, ali i brzo odu kad čuju šta se svira. Oni su mislili da će bit' "po šumama i gorama", a kad ono neka buka i galama!

n Koliko su vas godine i muzičko iskustvo promijenili što se tiče onoga što radite? Da li slušate i u svojoj kući kada se opuštate isto ono što i prije 10, 15 ili 20 godina?

VERUDA: Muzika nam je veoma pomogla u našem razvoju i to sad vidim - donijela nam je veliko životno iskustvo. Prošli smo puno toga, bili smo na mnogo mjesta, sreli smo puno različitih ljudi što se vjerojatno ne bi desilo da smo se bavili nečim drugim, iskustva bi nam bila drugačija, pa bismo i samim time bili drugačiji ljudi. Ja inače slušam sve, a u zadnje vrijeme najviše takozvanu ozbiljnu ili klasičnu muziku, Dvorzak, Betoven, Vivaldi, Stravinski. Bio sam ovog ljeta na koncertu Izraelske filharmonije tu u Puli i bio sam oduševljen!

n Kada bi vaša djeca odlučila da budu muzičari, šta bi uradili?

VERUDA: Ne bih se petljao u njihov izbor. Ja bih im, doduše, savjetovao da idu u keramičare ili vodoinstalatere, a oni kako hoće… Bolje je.